Osnovna škola Plaški

        18 studenoga. Datum na koji suza krene i srce zaboli jer obilježavamo dan herojskog pada grada Vukovara u Domovinskom ratu, odajemo počast poginulim braniteljima, stradalim civilama i njegujemo sjećanje na sve one koji su učestvovali u obrani grada heroja.

            Vrijeme brzo prolazi i već je 19 godina prošlo otkako je svijet zastao i prestao disati jer se dogodio jedan od najstravičnijih zločina u ljudskoj povijesti – uništenje Vukovara.

Kao i svake godine, naša škola sudjeluje u obilježavanju ovog tužnog dana. U školskim hodnicima  vladala je dostojanstvena atmosfera. Nije bilo dječjeg smijeha, cike i ludovanja, već tišina i ozbiljnost. Znaju i djeca da se dogodilo nešto prestrašno, nešto što se nikad više ne smije ponoviti.

            U kratkom programu prikazali smo što se događalo davne 1991. godine, a potom smo zapalili svijeće i u povorci krenuli do spomenika dr. Franje Tuđmana u samom centru Plaškog gdje smo položili svijeće i odali počast žrtvama. Molitvu za ubijene, poginule i nestale branitelje i civile izmolio je fra o. Slavko Antunović.

         Učenik sedmog razreda dirljivo je pročitao riječi junaka i jednog od simbola Vukovara, Siniše Glavaševića: ''…lišće u sadašnjem Vukovaru drukčije treperi… Vuka je pritajena, Dunav teče tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji… Noć je osamljena poput udovice uronule u uspomene… Vukovar se naučio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni… i koliko god se nekome činilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se, Vukovar još ne živi… kao da je zastao biti Vukovar…''

No, Vukovar danas živi, ozdravlja, uspravlja se i poručuje svijetu i mladima – ne ponovilo se !