Osnovna škola Plaški

Sve što pišem za mene je genijalno, a najbolji kritičari mojih knjiga su djeca!

            U travnju je našu školu  posjetio  mladi i ambiciozni književnik Hrvoje Kovačević. Predstavljajući sebe i svoja književna djela oduševio je publiku koju su činili učenici nižih razreda: trećih, četvrtih, petih i jedan dio šestih razreda. Na samom početku autor nam je otkrio nekoliko bitnih pojedinosti o svom životu, a nakon toga publika je došla na svoje! Ispitujući o njegovom književnom, društvenom i privatnom životu otkrili smo mnogo više o ovom perspektivnom i društvenom  književniku…

1.      Što vas je potaknulo na pisanje romana za djecu?

Već od drugog razreda osnovne škole pisao sam pjesme za djecu, koje su objavljivane u školskome časopisu. Pisao sam brojne drame za odrasle, romane, pripovijetke no veći dio njih nije bio objavljivan. Tada sam se odlučio za nešto novo. Počeo sam pisati za djecu. Bilo mi je 29. godina kada sam objavio svoj prvi dječji roman: ''Tajna ribljeg oka''. Tako je nastala kolekcija romana Tajni…

2.      Kako se osjećate dok pišete romane za djecu?

Osjećaj je jednak onome kojeg ima čitatelj dok čita moju knjigu. Smatram da je knjiga poveznica između čitatelja i književnika. Ako je čitatelj sretan dok čita moju knjigu onda sam i ja sretan. Osjećaj je isti… Važno je da knjiga povezuje onoga tko piše i onoga tko čita.

3.      Kakvi ste bili u školi kao učenik?

      Čitava života bio sam uvjeren da sam bio odličan učenik. Nedavno sam doživio šok. Čisteći stan naišao sam na ocjene iz srednje škole i uočio da nisam bio odličan učenik i da sam iz kemije imao dva…

4.      Tko su najbolji kritičari Vaših djela?

Zasigurno moja djeca. Sve što napišem smatram da je genijalno. Moj posljednji roman ''Tajna Stubičkih toplica'' napisan je za vas. Kad sam ga napisao dao sam kćeri da ga pročita i ona se razočarala u njemu,  te me uputila na neke nedostatke. Prekrasan je osjećaj kad dijete kritizira tvoje djelo, jer tada mogu znati što je dobro a što loše u onome što napišem….

5.      Koje knjige volite čitati?

Najviše volim čitati knjige za djecu. Najdraži mi je roman ''Čudnovate zgode šegrta Hlapića'', Ivane Brlić- Mažuranić.  Uživam u čitanju knjiga.

6.      Bavite li se sportom?

Dok sam bio mali volio sam nogomet. Sanjao sam da postanem nogometaš. Ubrzo sam počeo trenirati košarku i danas vrijeme provodim u igranju košarke!

7.      Koju vrstu glazbe slušate?

 Volim slušati Azru, koju često puštam u automobilu. Volim slušati i Hladno pivo.

8.      Volite li igrati društvene igre?

Često sam kao mali igrao Monopolly. Danas sa svojim sinom igram Sudoku i nažalost uvijek gubim. Ne mogu nikako shvatiti kako posložiti brojke i to kako treba…

9.      Imate li prijatelja?

Imam. Najviše se družim s kolegama i piscima.

10.  Koliko ste knjiga dosad objavili? Treba li Vam puno vremena da napišete knjigu?

    Dosad sam objavio 22 knjige, a šest knjiga pripremam za objavljivanje. Inspiraciju za pisanje knjiga pronalazim u svome djetinjstvu koje sam proveo u Požegi, pa je tako nastao roman ''Tajna Zmajeva vrta''. Danas inspiraciju za svoje knjige pronalazim u djetinjstvu svoje djece… Za nastajanje jedne knjige potrebno mi je 2 do 3 mjeseca. Nekada je bolje pustiti knjigu da malo ''odleži'' pa nakon nekog vremena nastaviti dalje pisati… Nakon nekoliko vremena padnu vam na um brojne ideje koje treba iskoristiti… 

11.  Koji Vam je najdraži pisac?

Zasigurno najdraži pisac, ali i pjesnik u kojem sam pronalazio inspiraciju za svoje pjesme je Dobriša Cesarić. Jednom sam ga slušao kada je imao promociju svoje zbirke i naprosto me oduševio…

12.  Volite li gledati crtane filmove?

Uživam u crtanim filmovima. Obožavam gledati Toma i Jerryija. Oduševljavaju me pa ih često gledam sa svojim sinom.

13.  Volite li igrati igrice?

Ne snalazim se baš na računalu i jedinu igricu koju znam igrati jest spider passians i uvijek se zapetljam…

14.  Vjerujete li u izvanzemaljce?

Ne vjerujem u njih. Ne razbijam glavu s time postoje li ili ne, jednostavno nikada ne razmišljam o tome…

      Nakon brojnih pitanja vezanih i nevezanih uz njegovo književno stvaralaštvo i privatni život učenici su upoznali Hrvoja Kovačevića kao jednu toplu, vedru i uvijek nasmijanu osobu. Svojim optimizmom i šarmom očarao nas je, ali nam je i predložio da pročitamo njegove romane. A za sve one koji ne znaju tko je Hrvoje Kovačević, predlažem da u nastavku pročitate kratak osvrt na život i djelo Hrvoja Kovačevića i u školskoj knjižnici potražite njegov roman ''Tajna mačje šape''.

                                                                                        Sanjin Kučić, VIII.b.

Hrvoje Kovačević rođen je u Požegi 1966. godine. Bavio se amaterskim filmom, autor je tri animirana i jednog kratkog igranog filma, diplomirao je arhitekturu u Zagrebu. Crtao je karikature u "Studentskom listu", "Poletu", "Oku", "Sportskim novostima", "Reviji SN", "Startu" i drugdje. Dugi niz godina radio je u marketinškoj agenciji EP64. Do sada je objavio niz romana za djecu: Tajna Ribljeg Oka (1996.), Tajna Crne kutije                                   (1998., nagrada Grigor Vitez), Tajna Zmajeva vrta (2000.),                  Tajna Zlatnog Zuba (2000.), Tajna Mačje šape (2002.), Tajna Graditelja straha (2003.) i zbirku priča Tajna tužnog psa, (2002.) , te roman ''Tajna Titana Horvata''. (2008.). Živi u Stubičkim Toplicama kao profesionalni pisac.