preskoči na sadržaj

Osnovna škola Plaški

Login

Kalendar
« Rujan 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Tražilica
Raspored zvonjenja

SAT
0. 8:10 8:55
1. 9:00 9:45
2. 9:50 10:35
3. 10:45 11:30
4. 11:40 12:25
5. 12:30 13:15
6. 13:20 14:05
7. 14:05 14:55
 

 

Premlada za ljubav

 

Djevojčica Antonela sjedi za stolom i piše zadaću iz matematike. Ispred nje nalaze se razbacane knjige, trokuti, šestar, časopis Modra lasta…Antonela baca olovku na stol i glasno progovara:

Antonela: Uh, što je naporno biti dijete! Samo treba učiti, pisati i razmišljati mozgom, a ja to ne želim! Ne želim razmišljati o pravcima, krugovima, kružnici,  onomatopeji, personifikaciji, brojevima… Ma, ne želim uopće glavu razbijati s glupostima kao što je matematika.

(Sjeda na stol i obraća se publici) Znate što? Voljela bih bar jednom u životu razmišljati o nečemu pametnome npr. voljela bih razmišljati o ljubavi. Ah, ljubav (zamišljeno) Znate ljubav je nešto predivno. Nešto u čemu odrasli posebno uživaju npr. moja starija sestra ona ne razmišlja o ničemu drugome osim o Marku iz osmoga be. Sav njezin svijet se vrti oko tog napirlutanog i umišljenog čupavka kao da ništa drugo oko nje ne postoji. Za nju ne postoji glupa matematika (pokazuje na knjigu iz matematike), prepametni hrvatski (pokazuje knjigu iz hrvatskog ) ili pak nerazumljivi engleski (pokazuje rječnik). I znate što? Ona uživa. Ona je sretna, nasmijana i vedra. I briga je za sve!

A ja? Ja moram učiti, pisati i samo o knjizi razmišljati. A ljubav? Oh, na to ne smijem ni pomisliti jer tata bi odmah rekao: (glasnije i grubim glasom) ''Antonela, ti si premlada za ljubav!''

Moš' mislit! Da tata zna (ustaje prema publici) da već imam dečka mislim da bi promijenio mišljenje. Znate, ima jedan dječak Ivica s koji se redovito dopisujem porukama. Svaki put kad me tata pošalje u sobu pisati zadaću ja sjednem za stol i udri po mobitelu. A Ivica? Ivica mi svaki put odgovori i pošalje koju pusicu! A ja se tada zacrvenim ko paradajz. (Uzima mobitel i piše sms)

Eto, poruka je poslana! Jedva čekam odgovor! Napisala sam mu da se sutra nađemo na školskom igralištu. Odlučila sam ga pitati za hodanje. Dosad naša veza nije bila toliko ozbiljna, ali odlučila sam da je dosta glupoga piskaranja poruka i da napokon prošećemo školom kao cura i dečko.

(stiže poruka. Antonela  čita poruku i ljutito baca mobitel na stol. Govori ljutito) Ma, zamislite vi to! On će meni… On će meni napisati da mora na trening… A što to on pametno trenira? Pisanje poruka? Pa, zar mu ja nisam bitna? I znate što mi je još napisao? Napisao mi je da citiram: (uzima mobitel i čita):Moram pisati matematiku i  u životu mi nije važna ljubav, nego škola i učenje. Pa, šta on misli? Da je Nikola Tesla? Ma kakva matematika, škola, učenje??? Što je njemu?? Je li skrenuo s uma?! Nema ništa ljepšeg od ljubavi! Zar je skroz poludio?

(Sjeda  za stol i tiho progovara): Znate, možda je u pravu tata kad kaže da sam premlada za ljubav. Možda je i Ivica u pravu…Ivica ponekad zna praviti se pametnim, ali mislim da ima pravo. U zadnje mu vrijeme baš i ne ide u školi… Ocjene su mu katastrofa!!  Kad bolje razmislim i moje ocjene iz matematike nisu baš sjajne…Vrijeme je da se prihvatim knjige i počnem učiti, a ljubav ostavim za neka bolja vremena! Bit će vremena i za ljubav, a kada dođe vrijeme za to ja ću znati. Dotad mi preostaje napisati zadaću iz matematike i popraviti svoje ocjene! (piše zadaću.)

Marija Jenjić

 

preskoči na navigaciju